Nova valorizacija međimurske umjetnice

U Galeriji Centra za kulturu Čakovec predstavljena je samostalna izložba Priske Kulčar, jedne od najistaknutijih međimurskih umjetnica, čiji opus zauzima važno mjesto u povijesti likovne umjetnosti sjeverozapadne Hrvatske 20. stoljeća, ali i značajnu dionicu u razvoju hrvatskoga nadrealizma. Rođena je 10. veljače 1932. u Motvarjevcima u Sloveniji, a diplomirala je slikarstvo 1958. na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu u klasi Jerolima Miše. Nakon završetka studija sudjelovala je u međunarodnim likovnim kolonijama u Prilepu, Lendavi, Grožnjanu i Počitelju, a studijski je boravila u Italiji, Nizozemskoj, Belgiji, Španjolskoj, Francuskoj, Austriji, Mađarskoj i Češkoj. Kao likovna pedagoginja djelovala je do 1976. u osnovnim školama u Soblincu i Sesvetama te u Učiteljskoj školi i Gimnaziji u Čakovcu, nakon čega je do umirovljenja 1990. godine radila kao kustosica Muzeja Međimurja Čakovec. Ondje je 1979. postavila Memorijalnu zbirku Ladislava Kralja Međimurca, a deset godina kasnije objavljena je i njezina monografija posvećena tom umjetniku. Usporedno s muzejskim radom kontinuirano je razvijala vlastiti slikarski opus, predstavljajući ga na samostalnim izložbama u Zagrebu, Čakovcu, Grožnjanu, Murskoj Soboti i mađarskom Szombathelyju.

Explosive ili ekvilibrist, 2000,
ulje na platnu

U Muzeju Međimurja Čakovec 1992. priređena je njezina retrospektivna izložba, dok je 2023. u Lendavi predstavljena manja retrospektiva. Sudjelovala je na brojnim skupnim izložbama umjetnika sjeverozapadne Hrvatske te kao članica Hrvatskoga društva likovnih umjetnika izlagala u zemlji i inozemstvu. Njezin slikarski opus monografski je 1996. obradio povjesničar umjetnosti Stanko Špoljarić, na poticaj čakovečkoga Centra za kulturu, s kojim je umjetnica dugi niz godina surađivala na postavljanju izložbi i oblikovanju scenografije za posebne kulturne prigode.

Bez početka i kraja (Hommage Picabiji), 1999-2000, ulje na platnu

Priska Kulčar pripada prvoj generaciji umjetnika (Zora Matić, Slobodan Vuličević, Bruno Mascarelli, Josip Vaništa, Edo Murtić) koji su od 1964. godine svojim djelovanjem pridonijeli umjetničkoj revitalizaciji Grožnjana, postupno ga afirmirajući na domaćoj i međunarodnoj likovnoj sceni kao „grad umjetnika“, no unatoč tomu, ostala je izostavljena iz recentnih pregleda tzv. rovinjske škole budući da nije živjela na prostoru Rovinja. Njezine snažne i slojevite nadrealističke vizije i stilizacija slika, gvaševa i objekata podsjetit će nas, ovisno o fazama, na radove Željka Hegedušića, Zore Matić, Maxa Ernsta, Victora Braunera, Toyen i Francisa Picabije kojemu posvećuje jedno djelo. Većina njezina opusa nastala je u drugoj polovici 20. stoljeća, a aktivnost slikarice nije prestala niti u novom tisućljeću. Poput europskih i američkih nadrealista iz 40-ih i 50-ih godina 20. stoljeća, koji su u djelima snažno reagirali na uništavanje i propast svih ideala nakon Drugog svjetskog rata, tako je i Priska Kulčar u djelima iz prve polovice 1990-ih reagirala na razaranja Domovinskog rata. U tom periodu, pa sve do danas, njezini se radovi otvaraju apstraktnim matricama i letrizmu, koji joj omogućavaju složenije metaforičke narative i simboličke rebuse.

Kustosica Marta Horvat koncipirala je izložbu kao pregled ključnih etapa umjetničina stvaralaštva, okupljajući djela iz fundusa Centra za kulturu Čakovec, Muzeja Međimurja Čakovec i privatnih zbirki. Posebna pozornost posvećena je novijim radovima, koji potvrđuju kontinuitet i vitalnost autoričina likovnog izraza. Povod izložbi ujedno je i trideseta obljetnica objave monografije Priske Kulčar, čime se dodatno naglašava važnost njezina opusa za međimursku i hrvatsku likovnu baštinu.

Marta Horvat u pratećem tekstu pojašnjava: „Polazeći od figurativnog slikarstva, umjetnica razvija vlastiti vizualni jezik u kojem ljudska figura zadržava ključnu ulogu, postupno prerastajući u simbolički i znakovni element kompozicije. Umjetnost za nju nije bijeg od stvarnosti, već način suočavanja i reagiranja na stvarnost. U središtu njezina interesa nalazi se život u svoj njegovoj složenosti – obilježen promjenama, paradoksima, sukobima i trajnim preispitivanjem odnosa pojedinca prema zajednici i vremenu u kojem
živi.“

Višegodišnji slikarski, muzeološki i pedagoški rad Priske Kulčar kontinuirano je oblikovao kulturni život Čakovca i Međimurja, dok njezino stvaralaštvo svjedoči o osebujnom i dosljedno razvijanom likovnom jeziku. Izložba Memento stoga ne djeluje samo kao retrospektivni podsjetnik na bogat i raznolik autoričin opus; ona otvara prostor za njegovo novo iščitavanje i potiče raspravu o mjestu koje umjetnica zauzima u hrvatskoj povijesti umjetnosti, osobito u kontekstu hrvatskoga nadrealizma unutar kojega njezin doprinos dosad nije bio dovoljno valoriziran.